Dijabetes je kronična metabolička bolest u stalnom porastu, a njegove posljedice prepoznajemo na nizu organskih sustava — od krvnih žila i bubrega do očiju i živaca. Oralna šupljina pritom ostaje među najslabije prepoznatim područjima, iako su promjene u ustima često rane, vidljive i terapijski relativno jednostavne. Ova veza vrijedi kod oba tipa dijabetesa jer je u oba povišen šećer u krvi: visok šećer šteti desnima i sluznici, a upala u ustima povratno otežava kontrolu šećera. Zato briga o ustima nije estetsko pitanje, nego dio liječenja dijabetesa.

---

Dvosmjerna (bidirekcijska) veza

 

Dijabetes → usta. Kronična hiperglikemija dovodi do nakupljanja krajnjih produkata glikacije koji, vezanjem na receptore, pojačavaju upalu i ometaju obnovu kolagena i cijeljenje. Oslabljena je funkcija neutrofila (kemotaksija i fagocitoza), oštećena mikrocirkulacija, a povišena glukoza u slini i gingivalnoj tekućini pogoduje rastu patogenih bakterija i nakupljanju plaka. Posljedica je smanjena otpornost parodonta: desni se teže brane, infekcije su učestalije, a cijeljenje usporeno.

 

Usta → dijabetes. Parodontitis djeluje kao kronično žarište upale; bakterijski produkti i proupalni medijatori ulaze u cirkulaciju, pogoršavaju glikemijsku regulaciju i podižu glikozilirani hemoglobin (HbA1c), a u tipu 2 pridonose i inzulinskoj rezistenciji. Neravnoteža signalnih molekula potiče razgradnju alveolarne kosti. Klinički je najvažnije da parodontološko liječenje u dijela bolesnika snizi HbA1c (oko 0,3 – 0,4 %), usporedivo s učinkom pojedinih lijekova, pa zdrave desni postaju saveznik u regulaciji šećera.

 

Oralne manifestacije dijabetesa

 

Parodontitis. Najznačajnija komplikacija, „šesta komplikacija dijabetesa”, uz oko tri puta veći rizik i bržu progresiju. Počinje gingivitisom (crvenilo, oteklina, krvarenje), a napreduje u gubitak pričvrstka i alveolarne kosti, recesiju i parodontne džepove te, u uznapredovaloj fazi, pokretljivost i gubitak zuba; povratno podiže HbA1c.

Kserostomija (suha usta). Nastaje zbog dehidracije pri poliuriji, lijekova, autonomne neuropatije i promjena žlijezda slinovnica. Manjak sline slabi puferski kapacitet i remineralizaciju, ubrzava karijes te otežava govor, žvakanje, gutanje i nošenje proteza.

Oralna kandidijaza. Infekcija kvascem Candida albicans: pseudomembranozni oblik („soor”), eritematozni oblik, angularni heilitis i protetski stomatitis. Pogoduju joj hiperglikemija, suha usta, proteze i antibiotici; recidivi nalažu provjeru HbA1c.

Karijes. Uz manjak sline i povišenu glukozu napreduje brže, osobito radikularni karijes na ogoljelim korijenima kod gingivalne recesije.

Lezije sluznice. Oralni lichen planus (bjelkaste pruge ili bolne erozije), recidivirajuće afte koje sporije cijele te angularni heilitis; erozivne i perzistentne promjene treba pratiti.

Periimplantitis. Implantati su mogući, ali loša regulacija (HbA1c trajno iznad 7 – 8 %) usporava oseointegraciju i povećava rizik od upale i gubitka kosti oko implantata. Preduvjeti uspjeha: dobra regulacija, besprijekorna higijena, redovite kontrole i nepušenje.

Ostalo. Apscesi i recidivirajuće infekcije, usporeno cijeljenje i alveolarni osteitis („suha alveola”) nakon ekstrakcije, sindrom pečenja usta, promjene okusa, sijaladenoza, temporomandibularne disfunkcije i halitoza.

 

Težište prevencije: svakodnevna oralna higijena

 

U ranoj je fazi plak mekan i uklonjiv mehaničkim sredstvima, pa je svakodnevna oralna higijena najučinkovitija i ekonomski najopravdanija zaštita — temelj cjelokupnog pristupa oralnom zdravlju u dijabetesu.

Četkanje. Dvaput dnevno, najmanje dvije minute, pastom s fluoridom (1450 ppm); mekana četkica i kontrolirana tehnika uz gingivni rub (npr. modificirana Bassova), bez prejakog pritiska. Nakon četkanja ispljunuti bez ispiranja vodom radi duljeg djelovanja fluorida. Električna četkica korisna je pri smanjenoj spretnosti; glavu četkice ili četkicu mijenjati svakih 1 do 3 mjeseca.

Interdentalna higijena. Aproksimalne plohe čistiti svakodnevno — koncem, a kod širih prostora i recesije interdentalnim četkicama (učinkovitije od konca) ili tušem za zube. Bezalkoholna antibakterijska otopina dodatak je, a ne zamjena za mehaničko čišćenje.

Hiposalivacija. Dostatna hidratacija (oko dvije litre dnevno), izbjegavanje kofeina, alkohola i duhana te stimulacija salivacije ksilitolom; po potrebi nadomjesci sline (gel, sprej) i koncentriraniji fluoridni preparati (gel, lak).

Proteze. Čistiti svakodnevno (mehanički i namakanjem) te, kad je moguće, vaditi preko noći. Trajno nošenje bez higijene pogoduje protetskom stomatitisu i kandidijazi, a lezije kod dijabetesa sporije cijele; važna je i kontrola nalijeganja.

Prije planiranih (elektivnih) zahvata kod loše regulacije razumno je odgoditi zahvat do bolje kontrole, dok se akutna infekcija liječi odmah. Važna je higijena nakon hipoglikemije, kad se za podizanje šećera uzimaju slatki napitci ili gelovi — usta tada valja isprati ili oprati zube, osobito noću (najmanja salivacija).

 

 

Znakovi koji zahtijevaju procjenu doktora dentalne medicine i dijabetologa

 

Vrijedi i obrnuto tumačenje: recidivirajuća kandidijaza, perzistentna oteklina ili rana koja ne cijeli mogu biti prvi pokazatelji nezadovoljavajuće glikemijske regulacije — i indikacija za provjeru glikemije.

 

Integrirani pristup

 

Oralno zdravlje treba biti dio plana skrbi za dijabetes. To pretpostavlja usklađeno djelovanje liječnika obiteljske medicine, dijabetologa i doktora dentalne medicine — rutinsko upućivanje na dentalni pregled pri dijagnozi i potom redovito, dvosmjernu razmjenu informacija te javnozdravstvene programe za rizične skupine — uz aktivno uključivanje bolesnika, jer se najveći dio zaštite ostvaruje kod kuće.

 

 

---

Zdravo tijelo počinje zdravim ustima, a svakodnevna oralna higijena uz redovite kontrole jedna je od najisplativijih preventivnih mjera u cjelokupnom liječenju dijabetesa.

 

---

 

 

Literatura

1. Sanz M, Ceriello A, Buysschaert M, i sur. Scientific evidence on the links between periodontal diseases and diabetes: consensus report and guidelines of the joint workshop by the IDF and the EFP. Diabetes Res Clin Pract. 2018;137:231–241.
2. Skamagas M, Breen TL, LeRoith D. Update on diabetes mellitus: prevention, treatment, and association with oral diseases. Oral Dis. 2008;14(2):105–14.
3. Vernillo AT. Dental considerations for the treatment of patients with diabetes mellitus. J Am Dent Assoc. 2003;134 Spec No:24S–33S.
4. Alqadi SF. Diabetes Mellitus and Its Influence on Oral Health: Review. Diabetes Metab Syndr Obes. 2024;17:107–120.
5. Mauri-Obradors E, Estrugo-Devesa A, Jané-Salas E, Viñas M, López-López J. Oral manifestations of Diabetes Mellitus. A systematic review. Med Oral Patol Oral Cir Bucal. 2017;22(5):e586–e594.
6. Du Y, Xiao H, Luo R, Li G, Ren Y. The role of HbA1c in the bidirectional relationship between periodontitis and diabetes: a narrative review. Front Nutr. 2025;12:1606223.
7. Zheng M, Wang C, Ali A, i sur. Prevalence of periodontitis in people clinically diagnosed with diabetes mellitus: a meta-analysis. Acta Diabetol. 2021;58(10):1307–1327.
8. Teeuw WJ, Gerdes VE, Loos BG. Effect of periodontal treatment on glycemic control of diabetic patients: a systematic review and meta-analysis. Diabetes Care. 2010;33(2):421–427.
9. Enteghad S, Shirban F, Nikbakht MH, Bagherniya M, Sahebkar A. Relationship Between Diabetes Mellitus and Periodontal/Peri-Implant Disease: A Contemporaneous Review. Int Dent J. 2024;74(3):426–445.
10. Kidambi S, Patel SB. Diabetes mellitus: considerations for dentistry. J Am Dent Assoc. 2008;139 Suppl:8S–18S.
11. Mark AM. Diabetes and your oral health. J Am Dent Assoc. 2022;153(11):1108.
12. Centers for Disease Control and Prevention (CDC). Diabetes and Oral Health. 2022.

 

Autor teksta: izv. prof. dr. sc. Antonija Tadin, specijalistica endodoncije s restaurativnom stomatologijom · Studij dentalne medicine, Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu · Odjel za dentalnu medicinu, KBC Split.